Fiziološko mucanje
U logopedske kabinete često dođu zabrinuti roditelji djece u dobi između dvije i šest godina jer primjećuju da njihovo dijete ponavlja glas, slog ili čitave riječi. Govorne ne tečnosti koje se pojavljuju nazivamo razvojnim jer one najčešće nestaju same od sebe tijekom odrastanja. Ovaj oblik poremećaja govornog ritma i tempa nazivamo razvojno mucanje te je ono najčešće prolazna faza povezana s intenzivnim razvojem govora.
Zašto se javlja razvojno mucanje?
Tijekom druge godine djeca počinju spajati riječi u rečenicu. Izgovor je nepravilan, a tempo govora spor. Između druge i treće godine djeca počinju koristiti sve složenije riječi, a rečenice postaju duže. U isto vrijeme govorni tempo je sve brži.
Postoji izrazita želja za komunikacijom, a rječnik je sve bogatiji iz dana u dan. Neka djeca počinju ponavljati riječi ili slogove, najčešće na početku izjave, tj. rečenice. U dječjem govoru mogu se primijetiti zbunjujuće misli, nesigurnost o onome o čemu govore, razmišljanje jesu li to na dobar i pristojan način izgovorili, jesu li to izgovorili onako kako očekuju njihovi roditelji.
Tada u govoru dolazi do oklijevanja, a posljedica su ponavljanja slogova i riječi. Ova ponavljanja djece u ranom djetinjstvu smatraju se normalnim ukoliko se ona ne pojavljuju prečesto. Djeca počinju govoriti sve više i imaju sve više toga za reći, a njihov govorni aparat nije spreman za takvu produkciju.
Na tečnost govora utječe zrelost govornih mehanizama koji su potrebni za pravilan izgovor i bogatstvo vokabulara. Neka djeca počinju mucati, a neka ne. Zašto je to tako ne postoji jedan univerzalni odgovor. Naravno, uvijek možemo optužiti genetiku i obiteljsko naslijeđe.
Karakteristika fiziološkog mucanja je govor bez napetosti i grčeva te bez posebne napetosti mišića lica, tikova. Disanje je uglavnom normalno bez dahtanja i zadržavanja daha. Ukoliko se fiziološko mucanje pravilno ne tretira može prerasti u neki drugi oblik mucanja - sekundarno mucanje, tada mucanje postaje naučeno ponašanje. Roditelji, drugi stručnjaci te odgojno - obrazovni djelatnici takvo mucanje ne bi trebali proglašavati mucanjem.
Najbolji savjet jest ignorirati problem koji su primijetili, da ne govore pred djetetom o mucanju, ne ispravljaju govor niti zahtijevaju ponavljanja nepravilno izgovorenog.
Stvaranje ugodne i opuštene atmosfere u vlastitom domu, uz dovljno vremena za poslušati dijete kako bi izgovorilo do kraja što ima, bez prekidanja i dovršavanja rečenica, najviše je što možete učiniti. Vlastiti govor treba usporiti uz adekvatne pauze, kako bi bili dobar model djetetu.
Razvojno fiziološko mucanje u pravilu prolazi bez posljedica za govor, međutim važno je potražiti logopeda kako bi kroz savjetovanje, edukaciju te prije svega praćenje osigurali najpovoljniju komunikacijsku sredinu za dijete.
